deportiran iz sad-a
Sandra u Hrvatskoj dočekali novi problemi: "U policiji su mi rekli da mi ne mogu pomoći." Odgovor koji smo dobili od MUP-a kaže da su trebali
Budući da u SAD-u nije mogao regulirati svoj boravak te je imao raniju uvjetnu kaznu zbog koje je imao problema kada je otišao na put pa se vratio u SAD - tamošnja imigracijska služba je nedavno u Hrvatsku deportirala Hrvata koji je tamo živio od 1995. godine. No, u Hrvatskoj se našao u novim problemima - nema prebivalište pa ne može dobiti osobnu. Sve to ga onemogućava da pronađe posao i krene dalje.
Nakon 30 godina života u SAD-u, gdje je došao s pet godina kao izbjeglica, Sandra Silajdžića Washington je deportirao natrag u Hrvatsku. Tako je s putovnicom i bez sredstava za život deportiran u Zagreb - gdje je nakratko uspio unajmiti sobu.
"Pokušavam se snalaziti najbolje što mogu. Prvo mi je sada da nađem stan, mjesto za život, da se mogu prijaviti na adresu. Kada se prijavim, mogu dokumente rješavati, osobnu iskaznicu i informaciju da mogu da radim", kaže nam Sandro.
Prije nego što je poslan u imigracijski pritvor Sandro je radio kao logistički menadžer za kamionske prijevoznike. Nakon deportacije ga nisu htjeli vratiti na taj posao, a i pitanje je kako bi ga radio ovdje iz Zagreba. To što nema prebivalište mu pak onemogućuje da posao pronađe ovdje.
"Ne znam, nisam se smjestio u stan, nemam osobnu i nemam socijalni broj da bih mogao raditi. Ne bih želio nešto na crno raditi, a moram ovo riješiti da mogu raditi u Hrvatskoj."
No ispada da je za deportiranog Hrvata reguliranje statusa u Hrvatskoj igra prebacivanja odgovornosti institucija jednih na druge.
"Išao na HZZ tražiti pomoć. Ljudi mi nisu htjeli pomoći. Išao sam u kancelarije za socijalni rad - nisu mi htjeli pomoći. Ima ovdje jedna kancelarija blizu - nisu ni otvorili vrata. Morao sam otići na drugo mjesto gdje su vrata bila otvorena.
Tamo sam pričao s njima i rekli su mi da mi bez adrese ne mogu pomoći. Ni ta institucija mi nije mogla ništa pomoći. Onda sam otišao u policiju - prva policijska stanica koju sam našao - otišao sam tamo, ispričao svoju priču - rekli su mi da moram ići u MUP, u veliku kancelariju. Tamo mi nisu htjeli nikako pomoći, nisu mi ništa rekli - daljnje korake, što da radim. Samo su rekli da se vratim kada dobijem adresu i to je bilo to."
Prije nego je morao obijati vrata institucija Sandro je zvao hrvatski generalni konzulat u Chicagu - koji ga je uputio na adresu na kojoj su ga kasnije odbili. Ministar vanjskih poslova pak tvrdi kako mu je taj konzulat i ranije pomagao i da je tamo dobio svu pomoć koju je mogao dobiti.
A kada se vratio u Hrvatsku bez sredstava za život, na što on može računati? Na kakvu pomoć? - pitali smo ministra vanjskih poslova.
"Pa Hrvatska je socijalna država. Država kojoj je u interesu zaštita svakog hrvatskog državljanina. Prema tome on treba ovdje regulirati svoj status, a čuo sam se i s kolegom Božinovićem, on mora ovdje dobiti isprave, mora dobiti osobnu iskaznicu, mora regulirati svoj status ovdje", kaže Gordan Grlić Radman.
Sve to zvuči dobro dok se ne dođe do prakse:
"Žena na šalteru mi je rekla da mi ona ne može pomoći dok ne dobijem adresu. Rekao sam da sam sad sletio s aerodroma jer sam dobio deportaciju i da mi treba pomoć, da ne znam gdje da idem. I žena je rekla: Oprosti, ali mi ti ne možemo pomoći dok nemaš adresu."
Zanimljivo, iako je u policiji dobio odbijenicu za izradu osobne iskaznice jer nema adresu - iz MUP-a su nam danas odgovorili kako u Zakonu o prebivalištu postoji članak šest koji regulira takvu vrstu problema - a koriste ga uglavnom beskućnici.

"Navedenom zakonskom odredbom dana je ovlast policijskim upravama i postajama Ministarstva unutarnjih poslova za donošenje rješenja kojim će utvrditi prebivalište beskućnicima i to na adresama ustanova socijalne skrbi ili kod drugih pružatelja usluga smještaja, kako bi beskućnik, odnosno osoba koja nema gdje stanovati na temelju utvrđenog prebivališta mogla ishoditi osobnu iskaznicu", odgovor je MUP-a.
Kada već postoji takvo rješenje nejasno je zašto Sandru to nisu tako objasnili na policiji. Pogotovo zato što mu je svakim danom sve teže.
"Do sutra ovdje mogu biti. Mogu produžiti ako želim, ali pokušavam naći smještaj, apartman, da negdje živim", rekao je Sandro.
Ako je Hrvatska doista, kako je to rekao Grlić Radman, "socijalna država kojoj je u interesu zaštita svakog hrvatskog državljanina" onda bi, i temeljem ranije citiranog zakona, Sandro ipak trebao moći dobiti osobnu iskaznicu te se izvući iz limba u kojem se trenutno nalazi.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare